Osnivanje radio kluba
(izvod iz zapisnika sa osnivačke skupštine radio kluba u Kaknju)
Osnivačka skupština radio kluba u Kaknju je održana 18. juna 1969. godine u prostorijama tadašnjeg Doma kulture, na kojoj je bilo prisutno 55 građana Kaknja, zatim predstavnici Saveza radio amatera BiH i gosti iz radio klubova Breza i Visoko.
Osnivačku skupštinu otvorio je Džafić Safet, pozdravio je prisutne domaćine i goste, a zatim predložio izbor radnog predsjedništva u koje su ušli još Zuder Franci i Raketa Veljko. Za zapisničara je predložen Sokolović Behaija, a ovjerivači zapisnika Kljujić Drago i Duvnjak Anto.
Poslije predloženog dnevnog reda, predsjedavajući je upoznao prisutne o ciljevima i zadacima budućeg udruženja, načinu rada i uopšte o korisnosti ove aktivnosti, posebno za mlade ljude koje interesuje ova oblast. Ispred saveza radioamatera BiH je pozdravio i zaželio uspješan rad prof. Čosović Muhamed, koji je takođe istakao najvažnije zadatke, kao i spremnost saveza da sarađuje i pruža potrebnu pomoć radio klubovima. Na kraju svog izlaganja zaželio je uspješan rad ovom novoformiranom klubu ističući da su dosadašnje pripreme dobra garancija za dobar budući rad.
Anto Kljujić je upoznao prisutne sa dosadašnjim radom inicijativnog odbora oko priprema i školovanja radio operatora za početak rada radio kluba, kao i to da su obezbijeđene prostorije radio kluba i jedna stara trofejna radio stanica KOM-50.
Nakon toga usvojeni su normativni dokumenti koji su jednoglasno usvojeni. Duvnjak Anto je dao prijedlog Upravnog odbora i to: Džafić Safet, Duvnjak Anto, Kljujić Drago, Veispahić Enver, Sokolović Behaija, Popović Ranko, Kambur Ahmet, Bilal Abdurahman, Raketa Veljko, Zuder Franci, Čaluk Mustafa, Ilić Petar i Muratovski Nervina.
U nadzorni odbor predloženi su: Jenko Alojz, Šehić Muhamed i Velić Husein.
Prijedlog Upravnog odbora – Nadzornog pododbora je stavljen na glasanje i jednoglasno je usvojen.
Poslije toga se prešlo na izbor predsjednika Upravnog odbora i jednoglasno je izabran Džafić Safet, sekretar Duvnjak Anto, blagajnik Skolović Behaija, šef PPS-a Veispahić Enver, ekonom – majstor Bilal Abdurahman.
Na prijedlog većine, odlučeno je da radio klub nosi ime narodnog heroja Hasan Brkić sa dodijeljenim pozivnim znakom YU4EKK.
Na kraju Veispahić Enver se svim prisutnim zahvaljuje ispred inicijativnog odbora koji su pomogli u osnivanju radio kluba u Kaknju, a posebno Hukelić Salihu iz Sarajeva, sekretaru radio amatera BiH.
Takođe je odlučeno da prof. Mehmed Čosović preko časopisa Radio-amater obavijesti javnost o dosadašnjim aktivnostima i osnivanju radio kluba u Kaknju.
Skupština je završila rad u 19:30 sati.
Obuka operatora i ostale aktivnosti kluba u doba bivše Jugoslavije
Još prije samog osnivanja kluba pristupilo se obuci kadrova za radioamatere – operatore, tako da je u proljeće 1969. godine, 4 operatora pohađalo i uspješno položilo klasu za radio operatora 3. klase u radio klubu „Vogošća“ u Vogošći. Radilo se sa uređajem KOM -50 iz radio kluba i SCR-192 iz zgrade suda na kojoj je najviše radio Hodžić Mensur, koji je tada bio zaposlenik u opštinskom sudu Kakanj, a inače ta radio stanica je korištena za provjeru veza i kondiciranje vojnih radio-telegrafista, na kojoj su još radili amateri Šišić Hamdo, Aliefendić Muharem, Veispahić Enver, Jenko Alojz, Bečirević Adem i dr.
To je bio period kada se sa starom trofejnom Iskra KOM-50 radio stanicom teško mogla uraditi pokoja CW veza, no usporedo se počinje sa obukom u radio klubu novih operatora i uspješno završavaju: Veispahić Mustafa, Aliefendić Rešad, Obralija Munir, Karlović Dominko, Knežević Ervin, Oroz Ivica, Zuder Josip, Zuder Mladen, Gujić Josip, Alajbegović Mirsad.
U septembru 1971. godine iz tadašnje Jugoslovenske narodne armije dolazi Kubat Hajrudin sa položenom 3. klasom i intenzivno se uključuje u rad radio kluba.
U prvoj polovini 1972 godine preko saveza radio amatera BiH, a uz pomoć savjeta za narodnu odbranu nabavlja se prvi SSB uređaj TRIO 510 i u odnosu na stari KOM-50 razlika je drastična. Pomjeraju se granice veza ravnopravno sa ostalim operatorima i klubovima, učestvujemo u svim takmičenjima u državi i šire.
Interes za članstvo u klubu postaje mnogo veće, te se u tom periodu zabilježilo dosta dobrih rezultata u takmičenjima, kao i susretima i kontaktima sa drugim radio klubovima. Najveću saradnju u tom periodu imali smo tada sa radio klubom „Distrofičar“ iz Fojnice YU4EKD kada im u jesen 1972. godine odlazimo u posjetu i druženje koje se nastavilo dugo godina poslije. U posjeti su bili: Popović Ranko, Mohorić Stanko, Bošnjak Ivica, Kubat Hajrudin, Zuder Mladen, Knežević Ervin, Karlović Dominko, Zuder Ervin, Veispahić Mustafa i Veispahić Armin.
U periodi 1972. do 1974. godine najveću aktivnost su pokazali članovi: Bošnjak Ivica, Kubat Hajrudin, Zuder Josip, Knežević Ervin, Karlović Dominko, Veispahić Mustafa, Mehanović Hazim, Aliefendić Rešad i Veispahić Enver.
Učesnici smo skoro svih takmičenja, a za pojedina takmičenja smo čak pravili ekspedicije i izlaske na obližnja brda i planine radi bolje čujnosti.
Finansiranje radio kluba bilo je sigurno sve do 1974. godine kada se formiraju SIZ -ovi, te radio klub nije ušao ni u jednu Interesnu zajednicu i na taj način ostao bez sigurnih sredstava za redovnu djelatnost. To se u svakom slučaju negativno odrazilo na dalju aktivnost i rad radio kluba. Aktivnost se na neki način održala samo zavaljujući velikoj ljubavi i entuzijazmu pojedinih članova kao što su Bošnjak Ivica – Lako, Kubat Hajrudin, Knežević Ervin, Zuder Josip, Mehanović Hazim. Treba naglasiti da su veliki doprinos dali i šef PPS-a Veispahić Enver i radio mehaničar Kljujić Drago, koji su u prvim godinama ovog kluba nosili glavni teret oko njegovog formiranja i početne aktivnosti.
Zahvaljujući ovakvoj aktivnosti klub je u to vrijeme ostvarivao i određene prihode ispunjavanjem radio amaterskih normi kroz rad i kondiciranje vojnih telegrafista.
Ipak nađeno je rješenje za finansiranje radio kluba preko fonda za narodnu odbranu i tako 1977. godine nabavljamo novu radio stanicu Atlas 210x, koja je sada mnogo bolja jer se mogla koristiti i u portabl radu.
Dolazi do jednog osipanja radioamatera, srednjoškolci su otišli na fakultete, nije se na vrijeme izvršila obuka za nove radioamatere, tako da je sva aktivnost ostala na 5-6 operatora.
Početkom 1981 godine Kubat Hajrudin počinje sa kursom na koji se prijavilo petnaestak gimnazijalaca i poslije četiri mjeseca obuke uspješno polažu 3. klasu: Kubat Fadil, Ždrnja Milenko, Zaimović Senad, Radosav Aleksandar, a za „D“ klasu Popović Ranko.
U tom periodu dolazi do ekspanzije članstva i interes za radio klub u samom gradu Kaknju je jako veliki. Uređaji rade punom parom, kvare se ali se i popravljaju i rad u klubu za radio stanicom biva ograničen na vrijeme da bi svi mogli da urade vezu. U klub dolazi iz Zenice Marković Milenko i postaje naš član.
U 1982.. godini „C“ klasu polažu još i: Marčić Josip, Alagić Jasminko, Kulović Jasmin, Popović Srečko, Čehajić Nuđeim, Bajtarević Amir, Hadžić Emina, Marić Fahreta, Banko Sanja, Đokić Muris, Sabljaković Esad, Subotić Slavica, Kljajić Ljubomir i Duvnjak Goran.
Paralelno sa aktivnostima kluba radi se na obezbjeđenju novih većih prostorija radio kluba, tako da je procedura oko toga već uveliko u toku i samo se čekao završetak izgradnje zgrade u gornjem dijelu grada.
Na zahtjev našeg kluba prihvatamo organizaciju regionalnog susreta radio amatera za opštine: Kakanj, Gornji i Donji Vakuf , Bugojno, Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Zavidovići, Zenica i Žepče, i ista se planira i održava 21. i 22. maja 1983. godine na lokalitetu planine Ponijeri. Okupljanje je bilo najavljeno u radio klubu u domu kulture, zatim posjeta novim prostorijama kluba, posjeta gradskom parku i spomeniku poginulih rudara, te kratko obraćanje predstavnika općine. Ishrana i smještaj je bila obezbijeđena u planinskom domu gdje su se odvijala i sva predavanja. Na tom zborovanju bilo je prisutno preko 70 radio amatera iz regiona i šire i dvodnevno druženje je prošlo u najboljem redu.
Rade se mnoge DX veze, osvajaju se mnoge diplome i učestvuje gotovo svim takmičenjima. Tadašnje prostorije u Domu kulture, gdje je bio smješten radio klub, postaju tijesne i još od ranije vodi se aktivnost za dobivanje novih većih prostorija, te iste dobijamo sredinom 1983. godine u gornjem dijelu Kaknja koje opremamo i svečano otvaramo u jesen iste godine. Najviše zasluga za nove prostorije radio kluba ima tadašnji sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu gospodin Neimarlija Halim.
Zapošljavanjem u Rudniku Kakanj, priključuje se našem klubu stari radioamater Omerčić Miralem i svojim znanjem i iskustvom unosi mnogo novina u rad radio kluba
Uvode se i novine u radu radio kluba, naš član – „gastarbajter“ Mehanović Hazim i Omerčić Miralem uz pomoć mlađih članova eksperimentišu sa računarima, od običnog Komodora do PC-a, koji su tada bili u upotrebi i rezultat toga je velika zaiteresovanost omladine za tu oblast. Priprema se i organizuje izložba i prezentacija mogućnosti rada računara i radio stanice, od trofejnih uređaja do najsavremenijih radio stanica i računara.
U novim prostorijama koje su funkcionalne i komotne odvija se aktivnost radio kluba i to u oblastima u kojima do sada nije bilo. Nabavljaju se novi KT uređaji i prvi dvometraski uređaj. Organizuju se takmičenja i izlasci na planine na više kote cilju boljeg rada na dva metra.
Godine 1984. „C“ klasu polažu: Vujica Mirnes, Herceglija Tufik, Hodžić Nermin, a 1986. godine Zaimović Mesud, Juko Alojz, Jozepović Branko, Olovčić Samir, Rapl Franjo, 1988. godine Šain Mijo, Grgić Viktor, Komšo Zora, Trifković Gordana., Kobilica Sidik, Mehanović Elvedina, Vuletić Tomislav, Softić Edin, Zaimović Haris, Zaimović Safet.
Povodom 20-te godišnjice radio kluba i dana Kaknja, organizovano je takmičenje za spomen diplomu grada Kaknja i za sedam dana koliko je trajalo urađeno je 1570 veza sa 8 radio stanica koje su tada radile iz našeg grada. Prvo mjesto i prvu jubilarnu diplomu je osvojio operator YU4SM.
Bitno je napomenuti da u ono vrijeme kada su se počeli opremati opštinski centri veze i radio klub je imao svoju perspektivu, jer je pitanje finansiranja bilo rješeno putem Savjeta za narodnu odbranu, odnosno tretirani smo kao udruženje od posebnog interesa, tako da je rad olakšan.
Nabavljaju se „lisice“ i „lisičari“, kupuju nove antene i prave one koje se ne mogu nabaviti tako da je to bio period veoma velike aktivnosti ovog kluba.
Aktivnosti kluba u toku rata 1992-1995.
Dolaze ratni dani, prvo rat u Hrvatskoj, uključivanje u pokidane veze, zatim sa radio amaterskom stanicom emituje se program na kratkom talasu današnjeg Radio Kaknja.
Prije samog rata u našoj zemlji, nabavljaju se dva KT i desetak UKT uređaja, uglavnom ručnih, te jedan linear od 2 KW.
Bosna i Hercegovina biva priznata i od Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) krajem 1992. godine, dodjeljuje joj se prefiks T9, a naš klub dobiva znak T91EKK.
Od početka rata u Hrvatskoj i cijelo vrijeme rata u klubu je bila aktivnost kako na „pokidanim vezama“ tako i redovne aktivnosti u klubu, tako je tokom tog perioda do kraja 1995. 32 operatora položilo jednu od radio amaterskih klasa.
Prvi susret radioamatera BiH održan je u Sarajevu 06. aprila 1996. godine gdje je bio prisutan i naš klub sa preko 30 učesnika.
Kakanj, mart 2009.
Tekst historijata: Olovčić Samir E74LOS
Pripremio: Čobo Suad E79SUA
